Povijesno gledajući rijetki su ustavotvorci koji su imali priliku kod donošenja ustava upotrijebiti državotvorno i revolucionarno ustavotvorstvo. Jedan od njih je hrvatski ustavotvorac koji je u uvjetima disolucije (raspada) Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, donio Ustav Republike Hrvatske kojim je na ustavni način omogućio osamostaljenje Hrvatske kao države uređujući je kao suvremenu, građansku demokratsku državu – ljudskih (i manjinskih) prava i sloboda te vladavine prava.

Rad se bavi pojmovnim (teorijskim) određenjem pojmova državotvornoga i revolucionarnoga ustavotvorstva s jedne strane, te s druge strane međuzavisnošću države i ustava. Zatim uloge i utjecaja Ustava na osamostaljenje države, njezin društveni poredak i ustavom utvrđeni i priznati sustav vrednota na kojima on počiva. Teorijska stajališta o državotvornom i revolucionarnom ustavotvorstvu hrvatskog ustavotvorca bit će teleološkom metodom i metodama interpretacije ustava obrađeni donošenje i sam sadržaj teksta Ustava Republike Hrvatske iz 1990. godine, te na osnovu dobivenih rezultata potvrđeni ili nepotvrđeni.