Nakon duge europske povijesti ispunjenom ratovima, ubijanjem, razaranjem, a osobito  nakon  dva velika svjetska rata,   1945. godine, europljani su se pitali kao sačuvati mir i izbjeći treći veliki rat na tlu Europe. Tako je nastala Europska unija. Osnovni cilj Europske unije je mir!  Mir i razvoj Europe trebao se ostvarivati na principima solidarnosti i suradnjom među narodima, zajedničkom razvoju i smanjivanju razlika u razini razvijenosti među europskim državama. Jedno od rješenja je bilo čvršće povezivanje europskih naroda, s nadnacionalnim tijelima u okviru Ujedinjenih država Europe (United States of Europe), kako je to nazvao Churchill.  

Danas, šezdeset i više godina od osnivanja,  Europska unija je daleko od postavljenih osnivačkih ciljeva. Često se navodi da je od njenog  osnivanja ostvaren veliki napredak i da je za taj napredak zaslužna  Europska unija. Međutim, u istom razdoblju cijeli svijet se razvijao, a neke svjetske regije možda i brže od EU. To ne znači da Europska unija nije tome pridonijela, ali sasvim sigurno puno manje nego što se to prikazuje.  Razlike u razvijenosti među zemljama se ne smanjuju zadovoljavajućom brzinom, čak neke zemlje i zaostaju u razvoju. Zaostajanje se događa, primjerice i u  Italiji, jednoj od najvećih članici i osnivačica EU. Nastanak grčke krize i način njenog rješavanja je pokazala da Europska unija ima krizu upravljanja i krizu vizije razvoja. Koncept Europske unije koji je bio dobar za XX stoljeće, očito nije dobar za XXI stoljeće. Osnivači EU prije šezdesetak godina imali su jasnu viziju, danas očito ne postoje ljudi u vodstvu EU s jasnom vizijom za XXI stoljeće. Ljudi u vodstvu EU više liče na birokrate, nego na lidere s vizijom.   

Grčka kriza je ujedno i kriza Europske unije(EU) a osobitu Europske monetarne unije (EMU). Ona je, uz Brexit   najveći izazov Europskoj uniji  od njenog osnivanja. Oboje su najsnažniji test snage,  organiziranosti  i sposobnosti  briselske administracije da upravlja i provodi europsko ujedinjenje.   Brexit  je prije svega  političko pitanje, iako ima i ekonomske posljedice. Međunarodna politička (vojna i ekonomska ) pozicija EU-a bez Britanije slabi više nego što to na prvi pogled izgleda. Tako da je Brexit puno više političko i geopolitičko pitanje za EU nego ekonomsko. Između grčke krize i  Brexita uletjela je i pandemija covida -19 što je povećalo izazove upravljanja i razvoja Europske unije.

Izlaskom UK iz EU,  postojeći  koncept upravljanja ujedinjenjem Europe  je doveden u pitanje.

Pored toga, u sve većem broju članica rastu pokreti protiv EU. Inače, izvorna ideja EU: mir, suradnja, zajednički razvoj i solidarnost je  najveća humana ideja u  povijesti,  a projekt Europske unije, najveći ljudski mirnodopski  projekt u povijesti… 

Mir je ostao kao cilj, ali usput se deformirali koncepti: suradnje, zajedničkog razvoja, a pogotovo solidarnosti među zemljama. Zemlje članice umjesto suradnje i solidarnosti konkuriraju jedna drugoj.  Prevladao je koncept kapitala i kapitalu je prepušteno ujedinjavanje Europe. Kapital ima svoje legitimne  interese, a to zasigurno nije razvoj neke pa ni  vlastite zemlja a još manje izjednačavanje razine razvoja pojedinih država. Ako ostvarivanje ciljeva Europske unije nije u potpunosti prepušteno kapitalu, onda zasigurno u najvećem dijelu zajedno s kapitalom se zasniva se na ekonomskom modelu, koji se i sam pokazao nedovoljno efikasan. Ekonomija nija svrha sama sebi, ona je sredstvo za ostvarivanje ciljeva   Zaboravilo se da je ponašanje ljudi i naroda puno složenije i da se ne može objasniti samo s ekonomskim interesima i jednostavnim ekonomskim modelima.    U postojećem modelu razvoja Europske unije zanemarene su povijesne, kulturne, religijske, tradicijske, ekonomske, političke i druge specifičnosti pojedinih zemalja. Zanemareni su različiti identiteti zemlja, a od (zajedničkog) identiteta Europske unije je još predaleko, a sadašnja situacija i postojeće politike ne vode jedinstvenom europskom identitetu.    Pošlo se od pretpostavke da su zemlje i narodi strojevi, da ne postoji tradicija, nacionalni identiteti, i da je dovoljno samo donijeti propis, koji je prema „tehničkoj“ procjeni dobar,  i svi će  se narodi, kao strojevi,  automatizmom prema njemu ponašati…

Inače, EU treba razvijati. Treba se vratiti izvornim ciljevima EU: mir, suradnja, zajednički razvoj i solidarnost. Te ciljeve treba  ostvarivati u novim tehnološkim i geopolitičkim okolnostima, uz puno veće uvažavanje specifičnosti svake zemlje, njene povijesti (i međusobne povijesti), tradicije, religije, kulture, ekonomske i društvene razvijenosti i strukture.  Ključni faktor  dugoročno  održivog razvoje EU je solidarnost među članicama. Ako se kriza u Europskoj unije nastavi produbljivati iz bilo kojih razloga, integraciju Europe trebalo bi započeti na  drugačijim osnovama i u drugačijim okvirima, trebalo bi početi od kultura, tradicija i identiteta  njenih članica, i sukladno tim različitostima izgraditi ekonomsko-politički  model ujedinjenja Europe i izgradnje Europske unije.  Europa treba nove institucije, nova pravila i nove politike koje će se temeljiti na novim idejama. Te nove ideje trebaju  izrasti iz sinergije različitih nacionalnih identiteta.