DIJAKRONIJSKA OBILJEŽJA GLOBALIZACIJE I GLOBALIZMA
U radu se, s motrišta dijakronijskog znanstvenog pristupa, razmatraju glavna obilježja globalizacije kao procesa i globalizma kao svjetskog upravljačkog modela. Najprije se navode osnovna određenja ljudske civilizacije u višestisućljetnom predglobalizacijskom razdoblju, s posebnim naglaskom na odnos između, s jedne strane, tijeka povijesnih događanja i, s druge strane, ljudskih bioloških datosti i stupnja razvijenosti tehnologije i tehnike. U tome je dijelu osnovno stajalište da su se predglobalizacijske povijesne promjene u svakom pogledu (materijalnom, organizacijskom, duhovnom, kulturnom, identitetskom itd.) događale ritmom koji je bio perceptivno, spoznajno i adaptivno sukladan biološkim datostima čovjeka.
U Novom je vijeku ljudska civilizacija ušlu u ritam sve bržih promjena, kao posljedice razvoja prirodnih i društvenih znanosti, koje su utjecale na sve veću dominaciju strojnih tehnologija te oblikovanje humanističkog svjetonazora i odgovarajućih društvenih organizacijskih oblika. U takvim okolnostima je europski kontinent bio ishodište i nositelj promjena u cijelom svijetu, a europske države te europski upravljački i kulturološki modeli su gospodarili cijelim svijetom.
Dvadeseto stoljeće je odlučujuće utjecalo na ulazak čovječanstva u globalizacijsko razdoblje i proces uspostavljanja globalizma kao svjetskog upravljačkog modela, a istovremeno je europski kontinent doživljavao ubrzani slom svoje svjetske moći. U prva dva desetljeća 21. stoljeća globalizacija je postala dominantna te se pred naletom globalizma slamaju i najmoćnije nacionalne država u svijetu.
U radu se detaljnije obrazlažu tehnologijska obilježja i institucijski nositelji globaliziranog svijeta, u kojem već sada dostignuta brzina svekolikih promjena te primjena sve savršenije robotike mnogostruko nadmašuju perceptivne, spoznajne i adaptivne biološke datosti (mogućnosti) čovjeka. U jednom ljudskom naraštaju, vrtoglavom se brzinom događaju goleme tehnološke i upravljačko organizacijske promjena te promjene načina življenja, koje ljudska bića vode u sve dramatičnije psihološke i socijalno-psihološke vrijednosne i identitetske (s)lomove.
Ukupno gledajući, globalizacijski proces i globalizam nisu samo u totalnom sukobu s cjelopkupnom civilizacijskom baštinom, nego otvaraju cijeli niz temeljnih pitanja, od kojih su najvažnija dva. Jedno pitanje se odnosi na to je li inercija globalizacijskog procesa već sada izmakla ljudskoj kontroli, a drugo se pitanje odnosi na svrhovitost i samu mogućnost biološkog opstanka ljudske vrste u doglednom budućem razvoju globalizacijskog procesa. Unutar tog općeg dijakronijskog konteksta potrebno je razmatrati i teme s kojima se bavi ova konferencija.