NACIONALNA DRŽAVA I GLOBALIZACIJA POČETKOM 21.STOLJEĆA U OKVIRIMA GLOBALNOG DRUŠTVA RIZIKA

Nacionalna država rezultat je prve velike modernizacije svijeta. Njezini markeri su narod , jezik ,kulturni identitet, teritorij, granice te politička organizacija s autoritetom vlasti. Poredak nacija-država u Europi utemeljen je nakon Westpfalskog mira ili sporazuma 1648.koji je okončao Tridesetogodišnji rat u Europi. Jedna od bitnih točaka sporazuma bio je suverenitet nacija-država i pravo na samoopredjeljenje. Poredak nacija država ostao je važećim do današnjih dana.
Predvodeći taj poredak na jezik sociologije njegove su sastavnice narod, nacija kao politički organizirani narod na nekom teritoriju omeđen granicama, jezik i kultura. Ove sastavnice stavljene su u epistemologijski okvir metodologijskog nacionalizma. Društva su u okviru metodologijskog nacionalizmima imala status kontejnerskih društava, smatra njemački sociolog Urlich Beck. Metafora o kontejneru ima svoju semiotiku. Kontejner označava zatvorenost i graničnu determiniranost.
U drugoj modernizaciji na prijelazu iz 20. u 21.stoljeće javlja se globalizacija u vidu velike transformacije svijeta. Predstavlja povezivanje svijeta posredovano informacijsko komunikacijskim tehnologijama. Potonje su omogućile „uspon umreženog društva“.(Manuel Castells).
Pojavom globalizma i globalizacije krajem 20. i početkom 21.stoljeća mijenja se društvena paradigma. U sociologiji globalizacije javljaju se različite teorije o promjeni krajobraza nacionale države s obzirom na ulogu globalnih igrača, kao što su MMF, Svjetska banka, WTO, EU ,NATO, korporacije koje uvelike mijenjaju karakter nacije-države. Javile su se teorije o podijeljenom suverenitetu, „kraju nacije-države“.
Epistemologijski okvir druge moderne i globalizacije je metodologijski kozmopolitizam, najbolje predstavljen u sociologiji Ulricha Becka i Edgara Grandea.
Značajan predmet istraživanja u sklopu metodologijskog nacionalizma i kozmopolitizma su migracije. U prvoj paradigmi migracije se vezuju se uz koncept nacije države , u drugoj uz globalizaciju migracija .
Koncepti nacije-države i globalizacije suočeni su globalnim društvom rizika, dio kojega je pandemija Covid-19.,te rizici koji proizlaze iz nekontroliranih migracija. Što je pokazala ova pandemija ? Prvo, žilavost nacija-država i renacionalizaciju jer su zakazali transnacionalni akteri poput Svjetske zdravstvene organizacije, EU. Drugo, jačanje nacija-država s idejom samo održivosti društvenih sustava u interakciji sa svijetom. Treće, pojavile su se teorije o „kraju globalizacije“, kao i one o jačanju njezine tehnologijske dimenzije. Ove su teorije u pravu. Da nije bilo ITC i Interneta, kao tehnološke dimenzije globalizacije, Svijet bi u funkcionalnom smislu pao i skončao u provaliji vlastita neuspjeha.
Na kraju ,pandemija Covid-19 zaustavila je globalne migracije, u onom obliku koji se odnosi na stanje prije pandemije, i na stanje takozvanog „novog normalnog“ Bez migracija /kretanja na različitim socijetalnim razinama -nema društava. Kako ćemo dalje funkcionirati u globalnom društvu rizika? To za sada nitko pouzdano ne zna.To ne znači da o tomu ne treba razmišjati u pravcu promišljanja izlazne strategije iz ove medicinski posredovane diktature.