Sigurnosni aspekt migracijske krize jedan je od najvećih geopolitičkih izazova za zemlje članice Europske unije. Naime, posljedice intervencionističkih politika zapadnih sila koje su proizvele seriju bliskoistočnih ratova suočile su EU s nekontroliranim priljevom imigranata s područja MENA regije i Azije, time i s novim sigurnosnim prijetnjama koje su ogolile sigurnosne deficite Shengenskog prostora kao i slabosti europskih institucija u upravljanju migracijskom krizom.

Sustav azila uspostavljen u okvirima Shengenskih sporazuma ne podržava masovni prihvat migranata što nameće pitanje održivosti društvene kohezije unutar država članica, od kojih su brojne suočene s rastućim stopama kriminala, te učestalim terorističkim napadima koji predstavljaju ozbiljan izazov javnoj sigurnosti. Sve ovo zahtijeva raspravu o kapacitetima i sposobnostima europskih sigurnosnih službi u borbi protiv narastajućih izazova, ali u konačnici i o odgovornosti europskih političkih elita za post-hladnoratovski „preustroj“ svog neposrednog susjedstva – regije MENA-e što je temeljni uzrok teško kontroliranog migracijskog vala. Naime, ne samo SAD, već i najmoćnije europske države ostaju duboko involvirane u migracijsku agendu, stoga se trebamo zapitati jesu li narastajući geopolitički, ali i sigurnosni izazovi zapravo, pokazatelj kraha vanjskih politika Sjedinjenih Država i Europske unije?

Rješenje sve izraženijih sigurnosnih izazova migracija ovisi: 1.) o mogućnostima političke i ekonomske stabilizacije regije MENA-e u čemu EU ima ključnu ulogu. Naime, očita je potreba propitivanja uzroka sadašnjeg stanja regije za koje su moćne europske zemlje kao i SAD izravno (vojne intervencije) ili posredno (destabilizacija vlada, proizvodnja ekonomskih kriza, dugovi, siromaštvo…) odgovorne. Globalizacija rata, ekonomske ovisnosti i siromaštva postaju trajno društveno stanje koje europske vlade, time i Hrvatsku, suočavaju s pitanjem vlastite odgovornosti; 2.) o sposobnosti Europske unije koja prolazi kroz krizu legitimiteta da odgovori na izazovne scenarije budućnosti usklađivanjem i jačanjem vlastitih sigurnosnih platformi koje će omogućiti djelotvorno upravljanje sigurnosnim krizama, time i migracijama.