Krizno komuniciranje jedno je od najkompleksnijih područja primjene odnosa s javnošću i javnog komuniciranja općenito. Ono podrazumijeva komunikaciju pojedinaca, organizacija i institucija s javnošću tijekom kriznih situacija, a čiji je glavni cilj sprječavanje i neutraliziranje poteškoća za nesmetano djelovanje organizacija, ali i štete koja može nastati za njihovu reputaciju. U svjetlu višegodišnje migracijske krize prisutne u Europi, ali i Hrvatskoj i njezinog preklapanja s COVID-19 pandemijom, važnost ispravne komunikacije dolazi do izražaja više nego ikada do sada. Pružanje cjelovitih, pravovremenih i konzistentnih informacija, prilagođenih različitim fazama u kojima se krizna situacija nalazi te odabir adekvatne strategije komuniciranja posebno je došlo do izražaja tijekom vrhunca COVID-19 pandemije u Hrvatskoj.

Ovo izlaganje analizira cjelokupni ciklus kriznog komunikacijskog upravljanja, prezentira aktivnosti koje pojedinci, organizacije te cijeli sustavu mogu poduzeti u pretkriznoj, kriznoj i postkriznoj fazi komunikacije tijekom sličnih kriza te prezentira mogućnosti strateškog komuniciranja odnosno primarno reaktivnih strategija komuniciranja i načina na koji one mogu pridonijeti bržem i efikasnijem obuzdavanju negativnih posljedica i dovesti do završetka krize. Praksa pokazuje kako su mogućnosti strateškog pristupa kriznim situacijama znatno veće od učestalosti njihovog korištenja, unatoč činjenici da njihovo pravilno korištenje može značajno unaprijediti uspješnost komunikacije organizacije za vrijeme krize. Stoga je njegov primarni cilj prezentirati mogućnosti njihovog korištenja te promicati mogućnosti njihove pravilne primjene u praksi.